a ja se samo nasmijem

ne sjećam se kada sam točno postala ovako hladna i prazna kao što sam danas. kada sam točno postala ovako nesvjesna vlastita života i postojanja, zanemarila sebe kao faktor u vlastitom životu. ne znam

ja sam iznimno asocijalna, bježim od ljudi jer ne vidim ništa u njima. a kda i nazrem nešto ne prodirem u to jer nemam volje ni živaca ni snage.

ja jedino dišem, preživljavam.

nekada mi je bilo tužno koliko sam sama. i još se dogodi koji takav dan, ali pretežno se osjećam samo prazno.

ljuska.

mene ispujava priroda, knjige i druge stvari, ali ne čovjek, ne ljubav drugog bića koja svima treba. i ne mislim samo na romantičnu ljubav ili seksualnu privlačnost. ja mislim na prijateljsvta isto. ni toge nemam.

i razumijem kako, ali ne i zašto.

kod ovakvih dana ja mislim da sam beznadan slučaj. jedna od onih ljudi koji ostare sami i osamljeni...

evo malo sam tu neš prčkala po dizajnu. čist da neš radim. niš posebno ali ajde da bude malo promjene.

danas je bio još jedan dosadan dan u mom životu. stvarno odkad sam postala 'normalana' vodim iznimno dosadan život. ne izlazim previše. u biti niti nemam s kim. svi moji prijatelji su vezani uz neke loše životne navike pa je i bolje da nemam previše kontakata s njima. tek tu i tamo odem u kakvu šetnjicu il i kavicu. izlazim iznimno rijetko. a i nije to više kao nekad.

sad je preloše. kao da sam penzioner. izađem, pijuckam neki sokić i promatram klince i razuzdane ekipe. stvarno se pitam di je nestala ona bijesna parti zvijerkica u meni. sad mi nekako ti izlazci i nisu nešto. ne zadovoljavaju me. pa onda uglavnom ostanem doma. sandra je za primjer isto uvijek doma. nije neko društvo jer baš i e priča. štoviše toliko da čak i ja ovako orijentirana na sebe izgubim volju za prepričavanjem kojekakvih dogodovština u kojima sam ja ovo i ono.

tu i tamo izađem sa sestrom. ona je zlatna. svo vrijeme mojih gluparija je bila uz mene i trudila se i da pomogne i da bude oslonac. a mlađa je 3 godine od mene. nevjerojatno koliko smo u biti različite. ona je postala savjesna i naučila je od staraca kakva ne treba biti, a ja koja sam uvijek govorila da nikada ne ću biti kao oni sam postala oni. ah...

ali ima to neizlaženje nakih prednosti. imam vremena za čitanje, filmove, samoučenje i još stvari na koje prije nikada nisam mislila.

samo sam malo u biti usamljena neki put. fali mi prijateljica. onako prava. netko s kime se mogu ispričati i sve ono što radite s nekim takvim. ja nikada nisam imala pravu prijateljicu. to mi je malo tužno. ne sjećam se dobro ali mi je netko rekao da je bio neki filozof koji je rekao da čovijek koji nema prijatelja ne zaslužuje da živi. nešto kao da onda ta osoba nije dobra osoba. to mi je malo strašno.

prestrašno je ako sam u biti takvo nepodnošljivo biće koje nije sposobno za neki takav odnos...

i bilo je to dosta emocija za večeras...

Dragan-  pomalo nasilan tip. Sado-mazohistički nastrojen. Obožava osvajati žene i potom ih slomiti. Jednom sam prisustvovala sceni u kojoj je rasplakao neku curu i umirao pritom od smijeha. Njoj u facu. Luđak. Mislim da to ima veze s tim što je odrastao uz preseksi majku i oca koji je bio deklarirani biseksualac preliberalnih stavova. Pati od nekog oblika edipovog kompleksa kako bi rekao naš zajednički doktor. Ja kažem da on u biti samo želi poševit svoju mamu samo ima problema s tim da mu je to majka pa traži ženu identičnu njoj a kad shvati da ona koju troši nije takva onda ju uživa uništavati čisto jer nije to što on želi da je...

Sandra- cura koja sve čisti, sprema, glanca. Njenu priču ne znam. Ne priča previše. Ali je ovako simpatična. I lezbijka...

Ivona- depresivna darkerica sklona samoozlijeđivanju i to uvijek u nejgorem mogućem trenutku. Nije da postoji trenutak za to, ali kud se baš zaključa u kupaonicu i urezuje u sebe kojekakve kerefeke kad se netko treba spremit za van ili još bolje za vrijeme ručka ispod stola. Mada djeluje kao debilkuša na prvi pogled nevjerojatno je pametna. Zna sve o svemu. Stašna ženska. Nju je silovao susjed, na redovitoj bazi nekih godinu i pol dok je bila mulica. Saznalo se tek kada je zatrudnila. Pobacila je...

Ja- ja? Ja imam sve, uvijek sam i imala. Sve materijalno. Ljubav i pažnja ikakvog tipa je ono čega nisam imala, prvenstveno se to odnosi na moje roditelje. Kod drugih tj. potencijalnih značajnihih priležnika to je bilo ono što me odbijalo od njih. Ono što ne poznajete vas plaši, što vas plaši od toga bježite. I tako u krug. Tipična priča. Što više su starci nedostajali, skuplji su i brojniji pokloni bili, a ja groznija. To je dovelo do mog odavanja porocima i ostalim hedonističkim sranjima. Ne radim! Starci još uvijek, mislim iz krivnje, me uzdržavaju. Ja iskreno više ne znam dal im ja tako naplaćujem izostanke iz mog života ili sam jednostavno nesposobna. Nemam završen fakultet štoveć nikada ga nisam niti upisala. Završila sam ekonomsku srednju. Više je moj prolaz bio plaćen nego zaslužen jer sam pred tih 6 godina bila u očajnom stanju. Kao što se vidi iz posta znam biti prilično zaokupljena sobom. Kad nitko drugi nikada nije bio morao je netko. A kad sami pridajete sebi pažnju da biste kompenzirali ne dobivanje od najmlijih to znači da ta doza pažnje mora biti udvostručena. I eto vam egocentrika.

A uostalom bolje da ne kopam prviše po analizama svojih sustanara jer su kao ja pomalo labilni i ne odgovaraju uvijek za svoje postupke.

udah...

za početak, i nisam se nešto naspavala. legla sam oko 5 i pol. da to je pet i pol ujutro. imam problema s nesanicom u zadnje vrijeme. doktor kaže da su to živci. ja ga pitam koji jer sam ih sve pojela još odavno. i onda buka po kući. jedan na posao, jedna na faks, a treća eto samo rano ustaje jer mora oprat suđe. vesela zajednica polušizofreničara.

negdje oko 12 sam odlučila da ću ustati. roleta je bila skroz dignuta i sunce mi je tuklo mozak kroz kapke. smatrala sam potpuno neisplativim da se vratim u krevet i pokušam zaspati. samo bi izgubila dragocijeno vrijeme. pridružila sam se onoj koja je po kući histeričnom perfektnošću obavljala čišćenje našeg doma. stvarno sam se umorila razgovarajući s njom dok je ona lutala po stanu. samo za vizualizaciju stan ima cca 150 m kvadratnih, a ona može stvarno jako bučiti. nakon što je njoj dopizdilo moje deranje odlučila je sjesti sa mnom u dnevni. bila je luda kada me ope vidjela s kavom umjesto doručka. rekla je da nije ni čudo što uopće ne spavam. ona u biti i ne shvaća da ja jutarnju kavu i ne volim toliko, da ju samo guckam. onda ona poludi i napravi mi doručak. i još poslije pospremi. i svi sretni. znate ona je malo bolesna. nije službeno potvrđeno jer nema sve simptome ali gotovo da pati od one bolesti kada ste opsjednuti bakterijama i bacilima. ne pere se još tako često i snažno i još uvijek može dati ljudima ruku, ali je savršeno uredna i održava ostatak ove četvorke na životu.

ukratko o toj četvorki: prijedlog našeg psihijatra kao jedn od njegovih istraživanja je bio da stavi ljude "poput nas", malo drugačije u nekakav oblik zajednice u svrhu poboljšanja našeg stanja. u biti mi smo njegovi zamorci da vidi da li čopor čudaka s različitim stanjima može naučit više sličit "normalnim" ljudima.

i sad ima još toga dosta o nama. ma samo i o današnjem danu, ali meni je dosta pisanja. imam još stvari na pameti koje mogu radit. ukratko bok!

Dođoh doma iz šetnjice. Noćna. A šta da radim kad neki ljudi imaju jaaaaako puno posla. U biti čekaju da im se bolje polovice bace u duboki san kako bi izbjegli ljubomorne scene. Uglavnom ja sam odlučila malo piskarat nešto jer hoću onako klišejizirano i šekspirovski dosadno ostavit traga, kad je već besplatno. A danas je stvarno malo toga besplatno. Osim dakako proljeva(č. izljeva u smislu fluida sličnijeg vodi neko nekakvom sekretu tj. fekalijama) ljudske duše. ipak nisam toliko vulgarna....odmah na početku. :)))

i mislila sam odmah ostaviti nekakav postić, ali ostavljam to za ujutro tako oko 14-15 kada se pošteno razbudim i moždane vijuge mi budu u svom uobičajenom "i shit on evriting bikoz i ken" iliti "netko mora i to reći" modu. pozdrav do jutra. mog jutra :))